Povijest župe sv. Anastazije u Samoboru

Povijest župe sv. Anastazije u Samoboru

Župa sv. Anastazije ubraja se među najstarije župe Zagrebačke nadbiskupije. Ne zna se točan datum njezinog utemeljenja. Prvi pisani spomen potječe iz 1334. godine, kada je arhiđakon Ivan sastavio prvi popis župa tadašnje Zagrebačke biskupije. No, neki događaji svjedoče da je župa postojala već mnogo prije.

Naime, početkom 9. st. zadarski biskup Donat dobio je od bizantskog cara Nicefora I, u znak izmirenja Bizanta i Zadra, relikvije sv. Anastazije, koje su se čuvale u Carigradu. Prilikom prijenosa moći, biskup Donat je iz Carigrada išao preko Samobora. Ovdje ih je vjernički puk dočekao s velikom pobožnošću, te je tako Anastazija – Rimljanka iz grada Sirmiuma, mučena 304. godine. - postala zaštitnicom samoborske župe. Nadalje, o postojanju župe prije 1334. godine svjedoči i bula Bele IV, kojom on Samoboru daje status slobodnog kraljevskog grada, a uz mnoge povlastice, naglašava izričito pravo samoborskih građana da slobodno biraju sebi svoga župnika.


U povijesti samoborska župa bila je mnogo prostranija nego li je to danas. S vremenom su se od nje odvojile župe Rude, Noršić Selo, a u novije vrijeme, pred kraj prošlog stoljeća i početkom ovoga, župe Lug Samoborski i Domaslovec. Tako danas u župu, uz sam grad, spadaju i ova mjesta: Mala Rakovica, Velika Rakovica, Kladje, Gradna, Bobovica, Otok, Dubrava, Vratnik, Slani Dol, Draganja Sela, Gradišće, Smerovišće, Slapnica i dio Gregurić Brega. Gotovo sva mjesta imaju neki sakralni objekt: kapelicu, pil ili raspelo.


O staroj župnoj crkvi ne zna se gotovo ništa, osim da je bila trošna i premalena, te se 1671. godine, nakon sklapanja ugovora između grofice Ane Jelisave Ausperg i samoborskih građana, pristupilo izgradnji nove crkve. Sagrađena je do kraja 1675., a posvećena 8. 8. 1688. po zagrebačkom biskupu Aleksandru Ignaciju. Vitraji potječu iz 1889., slike križnog puta iz 1896., a orgulje iz 1900. godine.
Vjerski život župe oduvijek je bio bogat i duboko ukorijenjen u život grada i građana. Tako se već od 1635. osnivaju bratovštine, te ih je kasnije bilo desetak. Nakon 1945. bratovštine se gase, kao i druga katolička udruženja, nastala početkom 20. st., da bi se nakon 1990. ponovno počele obnavljati i doprinositi životu župe. Tako danas djeluju Bratovština sv. Jurja, Bratovština sv. Filipa i Jakova, Bratovština sv. Vida, Bratovština sv. Vinka i Bratovština Presvetog Trojstva.
U župi djeluju tri zbora, veliki zbor, zbor mladih i dječji zbor „Krijes“, kao i zajednica mladih, liturgijska grupa, biblijska grupa, ministranti, caritas, Marijina legija i Šenštatska obitelj.
Na području župe nalazi se franjevački samostan, a djelovanje fratara seže na početak 17. st. Otvaraju prvu školu u Samoboru, navodno i prvu samoborsku ljekarnicu, a i danas je njihov rad s vjernicima vrlo bogat.


Između dva svjetska rata, u Samobor dolaze Sestre služavke malog Isusa, te otvaraju sirotište i bave se poučavanjem, te njegovanjem bolesnika. Danas su u sklopu njihovog samostana jaslice, a djeluju i u župnoj katehezi.