Oproštajni govor povodom odlaska župnog vikara na novu službu

Dragi naš kapelanu Mario, što reci i od kuda početi.

Krenuti možda sa nabrajanjem svih stvari koje si kod nas pokrenuo i učinio ili nabrajati tvoje

neosporne ljudske i svečenicke kvalitete.

Mislim da ću ipak početi sa prisječanjem na trenutak kada smo saznali da odlaziš, u prvi

trenutak nam je bilo žao iako smo podsvjesno znali da ćeš kad tad voljom Duha Svetog

krenuti na neke nove svečenićke i životne putove, jer koliko god mi ljudi sebično mislili da

smo upravo mi najvažniji i najbitniji, uvijek postoji netko potrebitiji,samo što to često puta

propustimo uvidjeti.Sada bih podsjetio našu župnu zajednicu na tvoja postignuta djela,

još i danas sa ove vremenske distance nestvarno djeluje scenski prikaz Betlehemske štalice,

kako si uspio pokrenuti i usmjeravati nemali broj župljana u tom sveobuhvatnom postignuću,

koji je bio nagrađen uistinu velikim brojem auditorija, potpuno opravdano i očekivano.

Rad sa mladima je još jedna svijetla točka na tvom putu,

promatrajući vas sa strane moglo se je vidjeti da se stvarno svi slažete i međusobno

upotpunjujete sa tolikom dozom međusobnog uvažavanja i poštovanja,da se čovjek stvarno

mora diviti i cjeniti što vjera i dobri ljudi mogu postići u ovo današnje vrijeme,

 Zalaganje i rad u župnom uredu sa župljanima, uvijek si bio tu kad smo te trebali, nesebično

si se žrtvovao za svakog kome je trebala tvoja pomoć,

pa blagoslovi po kućama, jednostavno se mora poštovati žar i volja sa kojom si pristupao tim

obavezama, i na kraju održavanje prijateljskih veza sa bratovštinama našeg kraja,ohrabrivao

si nas i poticao da budemo još bolji u tim našim susretima i da istinski spoznamo Krista,

zaista nešto vrijedno poštovanja, tako da si sljedećim kapelanima koji ce doći poslije tebe

doista visoko podigao ljestvicu.

Poštovani kapelanu, dragi prijatelju Mario, najljepša ti hvala na svemu što si učinio za nas,za

Župu, za Samobor, sretni su oni koji ce te dobiti, a nama se