Cijeli svijet trese "nogometna groznica", Svjetsko prvenstvo u Brazilu u punom je jeku i svaka nacija svim srcem bodri svoje nogometaše. Sve to nije zaobišlo niti Hrvatsku, a najbolji vratar naše nogometne reprezentacije, naša "Hobotnica" Stipe Pletikosa, pronašao je vremena da mladima Zagrebačke nadbiskupije otkrije što za ekipu znači Kardinalov blagoslov, kako mu vjera u životu daje osobitu snagu, koje vrijednosti želi prenijeti svojoj djeci te što je nadahnuće i snaga cijeloj reprezentaciji.

Svjetsko prvenstvo u Brazilu u punom je jeku. Mnogi ističu kako je igrati na Svjetskom prvenstvu san svakog nogometaša. Jeste li spremni za nove pobjede?

Sigurno da jesmo jer je veliki izazov ispred nas kojeg trebamo prihvatiti. Svatko od nas ima obvezu prema svojoj domovini dati ono najbolje od sebe i to nas dodatno motivira i na takav način se pripremamo.

Na kraju priprema u Hrvatskoj posjetili ste i kardinala Josipa Bozanića. Koliko Vama osobno, a koliko čitavoj ekipi znače Kardinalove riječi i blagoslov?

Apsolutno nam puno znače jer Kardinalov blagoslov je nešto posebno. Živimo u katoličkoj zemlji i samim činom posjete želimo još više ujediniti naš hrvatski ponos te molitve ne samo kardinala i svećenika, već svih ljudi u našoj domovini i izvan nje.

Kada je hrvatska nogometna reprezentacija u pitanju, očekivanja javnosti su uvijek visoka, a kritike nerijetke. Kako se nosite s time? U čemu pronalazite snagu i motivaciju da nakon svakog poraza krenete ispočetka?

Snagu pronalazim u vjeri i u obitelji. Vjera je ta koja me obnavlja, a obitelj mi daje snagu da nastavim dalje. Hvala Bogu najteži put ka pročišćenju je iza mene i svojom najvećom pobjedom u tom razdoblju poteškoća koje sam imao smatram što sam prihvatio svoj križ uz pomoć Gospodina i krenuo dalje. Zato se danas lako nosim sa svim ovozemaljskim očekivanjima, euforijama te svakojakim pritiscima.

Među rijetkim ste javnim ličnostima koja se ne libi istaknuti da je vjernik. Jednom ste prilikom rekli da je čovjek bez vjere prikraćen za velike stvari poput nade, ljubavi i vjere same po sebi. Koliki značaj vjera ima u Vašemu životu?

Ne bojim se istaknuti svoju vjeru jer osjećam da Gospodin to traži od mene. Gospodin traži da naviještamo istinu, a ne da o njoj raspravljamo kao što je to, nažalost, danas slučaj.

Jako ste privrženi svome rodnom kraju. Pročitali smo da ste na desnoj nozi tetovirali lik svetoga Duje kako bi Split i njegov zaštitnik uvijek bili uz Vas. Postoji li još koji svetac kojemu se posebno utječete i koji Vas vodi kroz život?

Split volim jer je prekrasan grad kao i ljudi koji u njemu žive. Od svetaca mogu navesti sv. Ignacija kroz čije sam duhovne vježbe prošao, doduše samo u prvom krugu, i koje su bile veliki iskorak u mojem shvaćanju vjere. Od biblijskih tekstova najdraži mi je Psalam 91 kojega jako često čitam.

U medijskim nastupima često ističete kako Vam je obitelj, uz vjeru, najvažnija. Koje vrijednosti biste voljeli trajno usaditi Vašoj kćerki i sinu?

Prije svega dobro formiranu savjest, da od malih nogu mogu razlučiti dobro i zlo. Naravno, želio bih im otvoriti put u vjeri koji bi im trebao biti korijen u njihovim kasnijim nastojanjima da budu ljudi koji će živjeti po Božjim zapovijedima. Nažalost, živimo u materijalističkom vremenu u kojemu su ljudi koncentrirani na osobni rast u uvjerenju da vlastitim snagama mogu postići što god žele. Zato ćemo supruga i ja nastojati odgajati našu djecu da njima ne vladaju njihove slabosti.

Mladi Zagrebačke nadbiskupije sigurno će pratiti događaje u Brazilu. Osim klasičnog navijanja i treniranja živaca, pratit će Vas i cijelu ekipu i molitvom. Što biste im željeli poručiti? 

Mladima Zagrebačke nadbiskupije poručujem da nas predaju Duhu Svetomu u svojim molitvama jer nas čeka iscrpna borba da našu Hrvatsku predstavimo svijetu u duhu kakvom ona to zaslužuje. Podrška i molitve svih naših navijača su naše nadahnuće i snaga.