Tko je Pastir moj!? - đakon Marko

Redovito svake godine na četvrtu vazmenu nedjelju čitamo evanđelje o Dobrom

pastiru. Zato je taj dan posvećen molitvi za duhovna zvanja. Jer kao što znamo,

svećenička i redovnička zvanja ne padaju s neba. Sâm Papa nam za tu prigodu daje

svoju poruku. U njoj za 52. svjetski dan molitve za duhovna zvanja progovara o

vjernosti Crkve prema »svom Učitelju u mjeri u kojoj je Crkva 'koja izlazi', Crkva koja

nije zaokupljena sama sobom, svojim strukturama i uspjesima, već je kadra izaći van,

biti u pokretu, susretati se s Božjom djecom u njihovoj stvarnoj situaciji i imati

suosjećanja (com-passio) za njihove boli i patnje«.

Papa kao i dobri Pastir poziva te da izađeš iz svog imaginarnog svijeta, jer upravo

će ti 'izlazak' iz osobnog svijeta dati poleta da vidiš druge u potrebi željnih tvojih

riječi, susreta i poruke koji im možeš poslati svojim životom. Svakim izlaskom iz crkve

ti ne prestaješ biti katolik već onaj 'lik' koji daje sliku i ton svojim prijateljima,

obitelji, poznanicima i znancima.       

Možda često znaš pomisliti kako nikog nije briga kako ti je i zalutaš u rutinu. Ne

zaboravi da ti upravo ove nedjelje Krist daje poruku o sebi, koju ćeš rijetko čuti od

koga: »Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce«. Krist je jasan! On

svoj život daje da bi Ti imao život! Time nam želi poručiti da kao Pastir Dobri nije

egoist. Stoga ako ga zaista želimo doživjeti, »izađimo iz sebe« kao što je to učinila

jedna djevojka koja je postala redovnica, sv. Terezija Avilska, a svjedoči nam:

»Pronašla sam Boga onoga dana kada sam sama sebi iščeznula ispred očiju«.

Razmisli o tome i pomoli se za sve duhovne osobe koje ti svojim životom i odazivom

pomažu da duhovno i tjelesno možeš po svetim sakramentima Crkve primati Krista

koji se polaže na oltar za tebe kao Dobri Pastir!

đakon Marko