[SVETKOVINA SV. ANASTAZIJE]
[SVETKOVINA SV. ANASTAZIJE]
[SVETKOVINA SV. ANASTAZIJE]
Na naš župni blagdan sv. Anastazije misu u 11 sati predslavio je vlč. Filip Marić, upravitelj župe sv. Nikole biskupa u Jastrebarskom, a koncelebrirali su preč. Ivica Cik, župnik Župe sv. Anastazije, vlč. Nikola Sanjković, župnik Župe Rođenja BDM u Svetoj Mariji pod Okićem, vlč. Darko Banfić, župnik u Župama sv. Barbare, Rude i sv. Leonarda u Kotarima, vlč. Josip Čulig, Župnik župe Sv. Ivana Krstitelja u Lugu Samoborskom i Župe Sveti Duh, Noršić Selo te fra Željko Janjić, gvardijan samostana Uznesenja BDM u Samoboru, uz đakona, vlč. Kristijana Kolonića.
Vlč. Filip se u propovijedi dotaknuo današnjih čitanja, te života naše zaštitnice sv. Anastazije.
„U današnjem evanđelju gotovo da tu Božju neizrecivu nježnost možemo dotaknuti u tako pažljivim i blagim Isusovim riječima: „Vama su i vlasi na glavi sve izbrojene." Kako se volimo ubrojiti u skupinu ljudi koji su toliko vrijedni! Ove su riječi tako lijepe da možda ništa drugo i ne čujemo, ništa nam drugo ne treba, dovoljno nam je utonuti u nepregledan ocean Božje ljubavi. No, ponekad isti odlomak evanđelja drugačije doživljavamo. Ponekad Božju nježnost odbacimo mišlju: Ma, nisam ja taj, nisam ja te sreće, to je za one koji su bolji, ljepši, snalažljiviji, nisam ja to zaslužio... pa tonemo sve dublje u tjeskobu. Još je gore kada Isusove riječi okrećemo na brata ili sestru, nekoga tko nas je ranio ili s čijim se ponašanjem ne možemo pomiriti. Tada ćemo zapazit kako Isus kaže da će se sve jednoga dana razotkriti, pa se pred očima pojavljuju osobe čije će mane izaći na vidjelo, praćene mišlju: Tako im treba! Zavišću zamjenjujemo čežnju za Bogom. Želio bih da si danas osvijestimo kako Bog svoje riječi, i one koje nam gode, i one koje odbijamo čuti, i one koje primjenjujemo uvijek na druge, ne govori nikome drugome, nego nama i o nama. Nemojmo sami sebe zakinuti za njegovu nježnost. Ali nemojmo previdjeti ni drugu važnu činjenicu. Istaknuo ju je papa Franjo mišlju koju treba često ponavljati: „Ne može nježnost ostati na ugodnosti, nego ide na križ gdje Božja nježnost proizlazi iz Isusovih rana." Zato se ne možemo površno zaustaviti na divljenju Isusovoj pažnji jer tada nismo na njegovu tragu. Osobito kada se suočimo s nepravdama, tragedijama, zlom i onima koji samo čekaju tudi pad, o čemu govori Vaša zaštitnica sv. Anastazija.
Odreći se Isusa - nije to samo ne prekrižiti se i ne doći na misu. To znači drhtati pred moćnicima ovoga svijeta. Vidjeti i čuti, a ne reagirati. Vidjeti nepravdu, a okrenuti glavu. Čuti ogovaranje, i pomiriti se da je svijet takav i gotovo. To je odvojenost od Boga. Jer on kaže „propovijedajte na krovovima", a ne sakrijte se u svoje padove, u svoje probleme, u svoje krize i nevolje. Najlakše je to. Sažaliti se nad sobom i odustati. Prihvatiti zastranjenja, grijeh kao normalnost i umisliti si da je Bog sama nježnost koja će sve to zataškati i preko svega prijeći. Takvo razmišljanje posljedica je skraćivanja njegovih riječi. Jer on kaže: „Ne bojte se ljudi." Ali ne kaže ne bojte se Boga. Ne kaže ne bojte se neprijatelja ljudskih duša. Naprotiv: „Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu." I osjećamo se prevareno kada naša djela i riječi ljudi polovično uzimaju kako im kada paše. Svatko se osjeća povrijeđeno kada se njegove riječi izvlače iz konteksta, proizvoljno komentiraju i tumače kako ih netko svojim očima vidi, očima koje opravdavaju svoje, a osuđuju tuđe mane. Zato imajmo danas hrabrosti čuti Božju poruku u cijelosti i primijeniti ju na svoj život, a ne na živote drugih. Nemojmo dopustiti da nam bilo što umanji Božju nježnost koja je takva da ne ostaje na ugodnosti, nego ide na križ za svoje voljene. To je izraz nježnosti, a ne prazno tepanje: Sve će biti super, sve će biti dobro. Jer neće ako nešto ne učinimo. Neće biti bolje ako se ne zauzmemo. Neće se ništa promijeniti ako stalno na nekoga drugoga prebacujemo odgovornost. Bog ne govori nekomu trećem da je vrijedan. Ne, nego ti si Bogu važan i važna, ti si vrijedan i vrijedna njegove brige. To Bog ne skriva, otvoreno to govori pred svima ne stideći se nježnosti. Ali ta spoznaja, činjenica i stvarnost nije kraj, nego početak. Nju treba ispovijedati, svjedočiti, jasno reći i svijetu pokazati što znači biti Kristov vjernik.
Sv. Anastazija nas i danas poučava da u svakom vremenu i u svakom prostoru, bez obzira na spol, društveni položaj, političko uređenje ili okolnosti, čovjek koji iskreno i vjerno slijedi Božji poziv može se ostvariti u punini svoga čovještva, utjeloviti, učiniti stvarnom evanđeosku poruku spasenja u životu, oplemeniti svoje vrijeme i svoj prostor te ostaviti pozitivan trag na ljudima oko sebe i u kulturi i povijesti čovječanstva. Završit ćemo onako kako smo i počeli. Naučili smo da ime Anastazija na grčkom znači „uskrsnuće", a spaljena je upravo na Božić. Već to izriče svojevrsnu katehezu, vjeronauk, poruku i pouku. Između svog Božića i svog Uskrsa, Anastazija je u životu ostvarila svoje kršćansko poslanje aktivnom i zauzetom ljubavlju za Boga i čovjeka te mučeničkom smrću dala pečat autentičnosti svom uvjerenju. Svi smo rođeni kao originali, ali mnogi umiru kao kopije. Nemojmo prokockati tu milost Božje blizine radi nekih grijeha koji nas svakodnevno vrebaju i opterećuju. Neka nam tu Božju originalnost svojim zagovorom isprosi Vaša zaštitnica sv. Anastazija."
Svečana sveta misa je u 18 sati, a predslavi ju preč. Marko Kovač, biskupski vikar za pastoral i kancelar NDS-a.
Osobito pozivamo sva društva, bratovštine i narodne nošnje da prisustvuju večernjoj svetoj misi