Sveta poniznost
Sveta poniznost
Po sebi ništa nemamo, niti išta možemo. Svugdje nam je potrebna poniznost, a osobito ovdje na duhovnom našem putu. Koliko nas Gospodin vidi ocijepljen od sebe, pokopane u našem ništavilu, toliko se više spušta do nas i diže nas k Sebi i napunja svojom posebnom milošću. Isus osobito u nama ljubi poniznost i hoće da nas vidi utvrđene u toj kreposti. Moramo neprestano raditi i truditi se, da stečemo ovu najpotrebitiju krepost. Uz svetu molitvu imamo sjediniti svagdano nepresteno vježbanje. Neka Te ne smeta kako sdružiti nutarnju i valjsku poniznost sa borbom u svijetu, sa čuvanjem svojih prava, svoga položaja, svojih ideja, itd. Sve to lijepo uči i pokazuje složiti Duh Sveti, samo ako duša iskreno traži Njegovo vodstvo. najbolji je prijmjer naš Gospodin, koji je sve to krasno i izgledno složio i pokazao u svom svetom životu. Ovo više daje nutarnja milost i prosvjetljenje nego da čovjek može metnuti u pravila, i ako i ona ne fale u duhovnim knjigama. Ja, s pomoću Božjom, želim da Ti sve gradiš na ovoj evanđeoskoj kreposti. Promisli također, da Ti je Gospodin dao i nutarnje i vanjske darove, da Ga s njima i po njima proslaviš i Njemu savršenije služiš. Kako to najbolje radiš? Po svetoj poniznosti. Najveću slavu daješ Bogu kad priznaješ da je sve Njegovo i Njemu opet sve čisto i velikodušno vraćaš. Ništa za se ne ustavljaš ili u čemu potajno sebe tražiš.
o. fra Ante Antić