Poznati bibličar: “Biblija nije smiješna i nelogična, a ljudi iz pradavnih vremena nisu bili glupi”

Mnogi ljudi imaju pitanja o različitim dijelovima Biblije. Na primjer: Je li Knjiga Postanka samo još jedan mit o stvaranju svijeta? Zašto se Bog u Starom zavjetu čini gnjevnim i osvetljivim, a u Novom zavjetu punim ljubavi i milosrđa? Da li to što je Eva stvorena iz Adamovog rebra znači da su žene manje vrijedne od muškaraca? Zašto Bog od Abrahama traži da žrtvuje Izaka?

Dr. Tim Gray, autor knjige Hodati s Bogom: putovanje kroz Bibliju odgovorio je na neka od tih pitanja kada sam ga nedavno intervjuirao u emisiji Christopher Closeup. Dr. Gray poznat je po suradnji s Jeffom Cavinsom u popularnom edukativnom programu Great Adventure Bible Timeline. Svojim radom kao dekan privatnog teološkog fakulteta Augustine Institute u Denveru čini Sv. pismo razumljivijim i čovjeku bliskijim. Slijedi nekoliko ulomaka iz našeg razgovora:

TR: Počeo sam čitati dosta komentara Biblije koji se tiču Knjige Postanka zato što je to za mnoge agnostike i ateiste točka na kojoj odbijaju kršćanstvo, i kažu da je priča o stvaranju Adama i Eve znanstveno neutemeljena. No knjige poput Hodati s Bogom pokazuju da te osobe priči o stvaranju pristupaju s pogrešnim mentalnim sklopom. Na što trebamo posebno paziti kada tu priču čitamo u današnje vrijeme?

Tim Gray: U prvom je redu najvažnije da dobro razumijemo povijesne i kulturne okolnosti onoga što čitamo. Kada suvremeni ljudi uzmu taj tekst u ruke i čuju kako je prvog dana stvorena svjetlost, a četvrtoga dana Sunce, Mjesec i zvijezde, kažu: “Pa to je smiješno, nelogično.” Ljudi koji su živjeli u pradavnim vremenima nisu bili glupi. Oni su priču o stvaranju svijeta oblikovali kao pjesmu. Radi se o prekrasnoj pjesmi u kojoj su pojedini dani paralelni jedan s drugim – prvi dan paralelan je s četvrtim danom. Ako razumijete tu pjesmu i paralelizam u njoj, to će promijeniti način na koji čitate taj tekst, i to je ključno. Mnogi su ljudi cinični u svom podcjenjivanju književne vrijednosti prvog poglavlja Knjige Postanka.

TR: Kroz povijest su nastajali brojni mitovi o stvaranju svijeta. Po čemu se Knjiga Postanka razlikuje od svih njih?

Tim Gray: Mnogi ljudi misle da su Biblija i cijela priča kršćanstva samo još jedan mit, no to uopće nije istina. Kada stvarno poznajete mitologije s područja današnjeg Bliskog istoka, shvaćate da je Knjiga Postanka zapravo polemika usmjerena protiv tih mitologija. Na primjer, ona pokazuje da Bog stvara iz ničega, dok u Enuma Elišu i drugim bliskoistočnim mitovima o stvaranju imate boginju koja je presječena na polovice. Nebo je napravljeno od jedne polovice njezinog tijela, a oceani od druge polovice. Poganska pripovijest o stvaranju svijeta drastično se razlikuje od pripovijesti Izraelaca.

TR: Na jednoj strani imamo stvaranje iz ljubavi, a na drugoj stvaranje iz nasilja, što je ogromna razlika.

Tim Gray: Da. Postoji objašnjenje za to. U mnogim je pričama o stvaranju svijeta, kod naroda Bliskog istoka i indoeuropskih naroda, bilo prisutno uvjerenje da su bogovi prema ljudima neprijateljski raspoloženi. Bogovi su mislili da je najveći problem to što je na svijetu previše ljudi. U mnogim je mitološkim pričama razlog za izbijanje Trojanskog rata to što su Zeus i drugi bogovi mislili da ljudi ima previše. No ono na što nailazimo u židovskom opisu stvaranja svijeta posve je drugačije. Tu Bog kaže: “Plodite se i množite.” On blagoslivlja čovječanstvo, želi da se ljudi množe. Bog voli čovječanstvo. Zanimljivo je kada pogledate neke od davnih mitova, i u njima prisutno neprijateljstvo između bogova i čovječanstva. To je situacija slična današnjoj, jer i danas ima onih koji misle da je na svijetu previše ljudi. I danas je prisutno neprijateljsko raspoloženje prema životu.

TR: Kakva je bila poganska kultura u kojoj su stari Židovi živjeli, i koje su poganske običaje prihvatili i uključili u svoj svakodnevni život?

Tim Gray: Tih običaja ima nekoliko. Imamo Izrael koji izlazi iz babilonskog sužanjstva, ali i Izrael koji je izašao iz Egipta. Za Egipćane su faraon i kraljica božja djeca, nastala prema slici božjoj. Ono što su Hebreji tu promijenili jest to što su oni pokazali da Bog, kada stvara, svakoga stvara na sliku Božju, svatko ima svoje neporecivo dostojanstvo, ima u sebi otisak božanskoga. Sve to korjenito izmjenjuje cijelu priču. Prvo je postojala ta elitna klasa ljudi koji su imali sve privilegije i prava, a sada su Hebreji demokratizirali ta božanska prava. To me uistinu fascinira. Kada ljudi čitaju tu biblijsku priču, i sve što mi nastojimo napraviti uz ovu knjigu, shvate da ta prastara priča ima mnogo poveznica s današnjim vremenom.

TR: Bog se u Starom zavjetu čini osvetoljubivim, i nekad se čak čini da promiče smrtnu kaznu i klanje. Zašto imamo takvu sliku o Bogu Starog zavjeta, i zašto ona nije posve točna?

Tim Gray: Postoji mnogo pogrešnih predodžaba o Starom zavjetu. Ljudi mi znaju reći: “Ne volim čitati Stari zavjet jer je u njemu toliko nasilja i skandala i svačega ružnoga.” Stari je zavjet kaotičan jer je čovječanstvo kaotično. Kao što su crkveni oci rekli, Bog mora sići na našu razinu i pokušati nas opet podići. Pogledajte novine. Danas ima jako mnogo nasilja. Nasilje i krvoproliće su prisutni u Bibliji jer je čovječanstvo takvo, a Biblija nam daje razloge zbog kojih je čovječanstvo takvo. Također, česta je pogrešna predodžba o onome što Bog čini u Starom zavjetu. Na primjer, mnogo je pogrešnih predodžaba o heremu, obrednom ratnom nasilju. Jedna od stvari koje pokušavamo razjasniti u ovoj knjizi jest Zašto u Bibliji ima nasilja, i koja je uloga Boga u svemu tome. To je nešto savim drukčije od onoga što većina ljudi misli…

Crkveni su oci razumjeli kako Bog silazi na Izraelovu razinu. Kada to bolje analiziramo u narativnom smislu, i kada budemo mudriji, moći ćemo vidjeti malo jasnije. Kada su Isusa pitali o rastavi braka, on je rekao da Bog nikad nije htio da bude rastave. Rabini, iznenađeni, pitaju: “Zašto nam je Mojsije rekao da to smijemo?” Isus odgovara: “Zbog tvrdoće srca vašega.” Taj zakon o rastavi iz Ponovljenog zakona pokazuje da u toj knjizi ima stvari kojih nije bilo u Božjoj zamisli, ustupaka koje je Mojsije napravio, a sad je tu Isus, koji će postrožiti stvari.

TR: Postoji još jedna pogrešna predodžba koju ljudi imaju o Starom zavjetu – da se u Knjizi Postanka po prvi put pojavljuje ideja da su žene manje vrijedne od muškaraca, i to zbog načina na koji je Eva stvorena. U knjizi pobijate tu predodžbu. Možemo li malo razgovarati o tome?

Tim Gray: Stvaranje Eve, u drugom poglavlju Knjige Postanka, predivna je priča. Bog je pustio tvrd san na Adama, i izvadio mu rebro. Ima jedan lijep citat starih rabina: “Bog nije uzeo Evu iz Adamova stopala, da bi ona bila ispod njega, ni iz njegove glave, da bi bila iznad njega, nego iz rebra, da bi bila pokraj njega, blizu njegovom srcu.” Biblijska priča ženama daje dostojanstvo kakvoga nema u većini ostalih davnih kultura.

TR: Jedna od mnogih stvari koje su me iznenadile u vašoj knjizi jest vaša analiza priče o tome kako je Bog rekao Abrahamu da Izaka, svog sina jedinca, prinese kao žrtvu. Nisam razumio tu priču dok nisam pročitao kako ste je vi povezali s pričom koja joj prethodi, o tome kako je Abraham poslao svoga nezakonitog sina Jišmaela da umre u pustinji. Možete li nam reći nešto o vezi između tih dviju priča?

Tim Gray: Svakako! Volim tu priču zato što su nama ljudima mnoge priče iz Starog zavjeta teške i neshvatljive. Te je priče najbolje podijeliti na nekoliko dijelova, da se bolje razumije što se događa. Ova je priča, u kojoj Bog, poput kakvog tiranina, kaže: “Uzmi svog sina, svog ljubljenog sina, svog sina jedinca Izaka, i prinesi ga meni kao žrtvu”, odličan primjer. Kada se udubimo u ovu priču, iz priče koja joj prethodi, (koja se na priču o Izaku nadovezuje rečenicom “Poslije svega toga, Bog reče Abrahamu…”), shvatimo što je “sve to” zbog čega je Bog Abrahamu naredio da sina odvede na brdo Moriju. A dogodilo se sljedeće: Abraham je sluškinju svoje žene, Hagaru, i njihovog sina Jišmaela otpravio u pustinju, i to samo s jednim mijehom vode i bez hrane. Tako je Jišmaela zapravo osudio na smrt. Jišmael je zamalo umro, no pojavio se anđeo Božji i spasio ga. Bog je tako dao lekciju Abrahamu: “Poslao si Hagaru i njezinog ljubljenog sina jedinca u pustinju, na put koji je gotovo nemoguće preživjeti. Sada ćeš iskusiti kako je to – svog ćeš sina povesti na put koji možda neće preživjeti.” Gledajući kako Izak doživljava sličnu sudbinu, Abraham treba shvatiti da je ono što je učinio Jišmaelu loše. No kako je anđeo Božji spasio Jišmaela, spasit će i Izaka.

TR: U knjizi pokazujete kako su te priče u izvornom obliku bile povezanije, jer tada nije bilo podjele na poglavlja, koja je kasnije uvedena u tekstu Biblije. Je li u tim davnim vremenima priče stvarno bilo lakše povezati?

Tim Gray: Svakako. Podjela na poglavlja uvedena je negdje u 9. stoljeću n.e. U vrijeme nastanka tih tekstova nije je bilo. Mi nastojimo čitatelje naše knjige naučiti da uočavaju povezanost između priča, da se ne “skače” s jedne priče na drugu, nego da su one povezane, da tvore sklopove. To posve mijenja način na koji se čita Bibliju.

TR: Čini se da mnogo pogrešnih predodžaba o Bibliji nastaje onda kada ljudi čitaju izdvojene priče, bez konteksta, kada ne gledaju cjelinu. Što biste rekli, što je Biblija kao cjelina?

Tim Gray: Biblija se sastoji od 73 knjige. Sve 73 knjige, svi likovi i zapleti zapravo su tu u službi jedne veće priče, jednog velikog zapleta. Kao što je Pavao rekao u Poslanici Efežanima, otkriva se da je ta veće priča – priča o Isusu. Mi ljudima pokušavamo pokazati što je ta veća priča, i da je čovjekov pad problem kojemu je rješenje Isus. Mi volimo ljudima pojašnjavati cijelu stvar. 73 su knjige, jedna je priča, ali u srcu te priče jest jedan zaplet. U srcu zapleta jest sukob ili problem. U svakom se zapletu radi o problemu kojega treba riješiti.

TR: U uvodu vaše knjige pišete kako je Isus otkrio cjelinu Biblije učenicima na putu u Emaus, i kako su im srca gorjela. Sjećate li se trenutka kad ste po prvi put shvatili Bibliju kao cjelinu? Kakva je bila vaša reakcija?

Tim Gray: Moj se život promijenio. Bio sam na prvoj godini fakulteta, i u trenutku kad sam shvatio, odlučio sam da želim proučavati Bibliju. Vidio sam svoj identitet u posve novom svjetlu. Kad podučavam ljude o Bibliji, najuzbudljivija je stvar kod cijele priče Sv. pisma – u osobnom i profesionalnom smislu – da se tu radi o 73 knjige, o jednoj priči, i mi volimo ljudima reći: “To je priča svakoga od vas.” Kada učite o zapletu Sv. pisma, ne učite samo o zapletu jedne velike priče – učite o zapletu priče vlastitoga života… Ono što je za priču zaplet, to je za osobu identitet. Svi mi trebamo identitet, a naš identitet jest naš vlastiti zaplet, zaplet naše osobne priče. Bog nam u svom Pismu daje nevjerojatan zaplet, i mi to jednostavno moramo čuti i poslušati.

(Ostale članke iz niza Katolici u potrazi za srcem Biblije vidi ovdje!)