Pismo roditeljima prvopričesnika i krizmanika

Pismo roditeljima prvopričesnika i krizmanika

Dragi roditelji naših prvopričesnika i krizmanika!
Ušli smo u novu školsku i vjeronaučnu godinu, možda, najvažniju u vjerskom životu Vaše djece. Blagoslovljeno je to vrijeme u kojem će se djeca svjesno susresti sa svetim sakramentima, s najvećim otajstvima Crkve i autentičnim crkvenim naukom. Potrudili smo se, stoga, u našoj župi stvoriti toplo utočište i pogodne uvjete tom odgojnom procesu kroz ugodan ambijent prožet evanđeoskim duhom ljubavi i slobode, svjesni činjenice kojoj nas poučava Sv. Pavao: „Gdje je Duh Gospodnji ondje je sloboda.“ (2. Kor 3, 17) Nadamo se da će iz tog našeg iskrenog pristupa vjeroučenici shvatiti koliko je posebna važnost crkvenog ozračja u kojem se treba formirati njihova mladost. Želimo da sve što ove godine učinimo, upućuje na prisnu prisutnost Onoga koji nam je smrću, križem i uskrsnućem darovao najdivniju i najpotpuniju pouku. Na srcu nam je, također, razvijati uzajamne odnose prožete povjerenjem i spontanošću, s ciljem da se sustavno prodube temeljna i osjetljiva pitanja, kao što su: vjerski i moralni odgoj, ali i usmjerenje prema zvanju i izboru posebnih poziva. Ta potreba se ne nameće samo iz stručnih pedagoških razloga, nego i zato jer je utemeljena i na vjerskim razlozima, katoličkoj tradiciji koja uči da smo svi odgovorni za odgojnu zadaću u vjeri i ljubavi.
Ujedno, želja nam je uspostaviti tijesnu suradnju s Vama, poštovani roditelji, jer to je bitan preduvjet u kojem se rađaju i razvijaju sve duhovne i intelektualne sposobnosti, te naše vjeroučenike uvodi u vjerski osjećaj kroz sva pitanja i otvorenost koji on sadrži. Želimo da nam Vaša suradnja kroz konkretnu pouku i svjedočenje pomognu zaokružiti uspjelu cjelinu koju će djeca usvojiti i baštiniti. Crkveni dokumenti stalno ponavljaju činjenicu da ste upravo Vi, poštovani roditelji, prvi i glavni odgajatelji svoje djece. Naša župa je za takvu suradnju otvorena: želi ići putem služenja, susreta i suradnje. Dosadašnja iskustva pokazuju da uključivanje obitelji u vjeronaučni proces polučuje dobre rezultate, a mnogi roditelji postaju odlični suradnici, savjetnici, pa i dobronamjerni kritičari. To je logičan zaključak uzajamnog zalaganja koje pomaže da župa postaje i ostaje jasan horizont zajedništva i okupljanja žive Crkve u kojoj se prepoznaje jedinstvo cijele - Jedne, Svete, Katoličke i Apostolske Crkve. Roditelji ujedinjeni sa svojim svećenicima i u poniznom zajedništvu sa Crkvom pronalaze tako svjetlo kojim će osvijetliti budućnost svoje djece i pomoći im da se ucijepe u župnu i biskupijsku zajednicu. Svim pripravnicima za sakramente valja, stoga, pomoći kreativnim pristupom Vas roditelja i nas vjeroučitelja, da čovjeka shvate kao dostojanstveno biće fizičke i duhovne naravi s neumrlom dušom, baštinikom silne kracije i inteligencije, osjećaja i slobode, odgovornim čimbenikom za zadaće u svijetu i svom vremenu. Takva svijest o sebi razvedrit će duh uznemiren tamnim mrljama svagdašnjice i pojavljivat će se polagana spoznaja kako su sva ljudska zbivanja, srećom, prožeta božanskom poviješću općeg spasenja. Formirat će se mlade duše prepune kreposti, hrabrosti i kreativne snage. Velika je to zadaća Crkve, zapravo svih nas: preoblikovati i obnoviti čovječanstvo kroz duše djece koja će iza nas baštiniti zemlju!
Stoga, poštovani roditelji, budite primjer i autentično svjedočanstvo vlastitoj djeci. Neka te mlade i plemenite duše u svakodnevnom životu dožive roditeljsku brižnost i ljubav, svjedočanstvo vjere i pristupanja svetim sakramantima, jer odmah na početku bračnog života kroz sakramenat ženidbe dobili ste i prihvatili tu časnu obvezu. „Ljubav je domišljata!“, poučava nas Sv. Pavao. Stoga, na sve moguće načine aktualizirajte kršćansku obiteljsku kulturu počevši od najtemeljnijih stvari: kako npr. organizirati slobodno vrijeme, nedjelju i crkvene blagdane, zajedničke objede, njegovanje razgovora i rješavanje konflikata, zajedničku večernju i jutarnju molitvu, važnost svetih sakramenata, a posebno svete ispovijedi. Na taj način će u obitelji biti jasno i najmanjem djetetu da je Krist naše najstvarnije duhovno okruženje, stožer i temelj prema kojem valja ići i na njemu graditi. Vrlo je bitno i svladavanje egzistencijalnih pitanja, razrađivanje velikih događaja (bolest, rađanje, smrt) sa zrenika vjere. To je praktična kateheza, koja prodire, mijenja, predstavlja priliku koju niti jedan župnik, niti jedan biskup ne može imati, niti Vas zamijeniti. Razgovarajte s djecom. Pustite ih neka pitaju i traže odgovore. Komentirajte i ono što su čuli na vjeronauku i pokušajte otkloniti eventualne nejasnoće. Tu je prigoda pametnim komentarom otvoriti nove vidike i pomoći da otajstva vjere ulaze u svakodnevnicu. Kršćanska obitelj tako može za čitavu župu postati pravi blagoslov i oslonac. Mi, Vaši svećenici, u širokogrudnosti Crkve i Kristovim naukom potaknuti, radovat ćemo se takvoj praksi i s Vama zahvaljivati Bogu na svakoj milosti koja će se ove školske i vjeronaučne godine izliti na našu župnu zajednicu, osobito na prvopričesnike i krizmanike, te njihove obitelji. Neka nas sve zajedno pred ovim odgovornosti ispuni zanosno čuđenje biblijskog pisca kad pred tajnama života i svemirom potvrđuje: „Nebesa pripovjedaju slavu Božju...“ (Ps 18 (19). Propovijedajmo i mi danas, ove godine, ovdje u Samoboru o slavi i ljubavi Božjoj i postanimo jasan putokaz vlastitoj djeci. Pravi je to – častan i dostojanstven izbor – koji već danas valja prihvatiti, u djelo sprovoditi i učinjenim se kroz život ponositi.

Vaši svećenici
Vlč. Vlado Bogdan, župnik
Vlč. Mario Pavić , župni vikar