Na susretu obitelji na Trsatu

Prošle nedjelje, 19. travnja, sudjelovali smo na

Drugom nacionalnom susretu hrvatskih katoličkih

obitelji u Svetištu Majke Božje na Trsatu. Iz našeg

dekanata su išla 2 autobusa. Iako smo se žarko

željeli »ukrcati« u jedan od ta dva busa, zbog

obiteljskih razloga do zadnjeg trenutka nismo znali

hoćemo li uopće ići na Trsat. Tako da smo na kraju

krenuli autom; stigli smo u Svetište već oko 8.30

sati.

Promatrali smo kako se okupljaju obitelji, te kako nešto prije 10 sati pristižu

kolone roditelja i djece, baka i djedova - svi s jednom nakanom: zahvaliti Svetoj

Obitelji na divnom daru obitelji i moliti da naša djeca izrastu u odgovorne kršćane i

oplemene našu Domovinu svojim duhom, zajedništvom i vjerom. Mnoštvo od oko

15.000 hodočasnika ubrzo je ispunilo sav prostor uokolo Svetišta.

U programu prije sv. Mise, dok su neke obitelji na simboličan način »slagale

Nazaretsku kućicu« slušali smo njihova upečatljiva svjedočanstva prožeta iskustvima

o nezamjenjivom daru života, ljepoti i izazovima braka, roditeljstva i obitelji. U

srcima nam je ostalo upečatljivo svjedočanstvo mlade majke, koja je čudesno

izbjegla abortusu kao nerođena djevojčica. Njezina majka, srednjoškolka, na

prijevaru je od svojih odvedena u bolnicu »riješiti se djeteta«. Ali liječnik je pred

njezinim strahom odlučio ne učiniti abortus, izgovarajući se da su prošli zakonski

rokovi za taj zahvat. »Ja sam ovdje zahvaljujući tome što se taj liječnik smilovao i

dopustio mi živjeti«, ustvrdila je ta majka, koja se poslije sama našla u situaciji da su

liječnici od nje tražili da abortira svoje četvrto dijete. Naime, djevojčici je

dijagnosticirana teška anomalija pri čemu kosti lubanje nisu dobro srasle te nakon

rođenja dijete ne može preživjeti. Povjerivši sve Bogu, u tim mjesecima iščekivanja

prirodnog poroda, supružnici su više rasli u međusobnoj ljubavi, molitvi i

zajedništvu. »Na Badnjak je rođena naša Lucija, te je krštena i pošla je u Raj«,

posvjedočili su roditelji. Majka je nadodala kako joj je taj Božić bio najljepši u životu,

jer, iako u bolnici bez djeteta u naručju, »znamo da nismo učinili ništa da spriječimo

volju Božju«. »Ostala naša djeca«, objasnio je potom otac, »su sretna i ponosna na svoju sestricu u Nebu«.

Poruka koju smo tako dobili: da, problemi i žrtve postoje, ali u bračnom i

obiteljskom zajedništvu i ponajviše uz živu vjeru u Boga, uz molitvu i Svetu Misu,

brak i obitelj je prekrasna stvarnost koja daje smisao životu i za koju se isplati živjeti

i umrijeti.

Sveto misno slavlje, zajedno sa svim našim biskupima i brojnim svećenicima, bio

je vrhunac tog milosnog dana. Suze na očima mnogih bile su vidljive posebno

tijekom propovijedi umirovljenog krčkog biskupa Valtera Župana, predsjednika

Vijeća HBK za život i obitelj. Kao i mnogo puta do sada, uputio je snažne riječi

podrške obiteljima koje se bore s izazovima današnjeg vremena. Posebno su snažno

odjeknule njegove riječi kad je sve druge »oblike« života koji nemaju veze s brakom i

obitelji nazvao »suludim lažima«, kao i poziv ženama da ne slušaju nositelje smrti i

da rađanjem novih života otvore »grobove« naše Domovine koja polako izumire.

Uputio je i poruke političarima da hrabro i odlučno donose odluke o očuvanju života

i poštovanju svake ljudske osobe.

I još dva događaja. Prvi - naš šestogodišnji Ivan je sasvim slučajno dao intervju za

Hrvatski radio ponosno rekavši da je iz Samobora i da je došao moliti za sve obitelji.

Drugi - na povratku kući, na autocesti kod Karlovca sustigli smo bus iz naše župe, i

pokušavali na sve moguće načine poslati signal župniku i hodočasnicima, ali župnik

se nije javljao na mobitel, a niti je itko reagirao na sirenu. Bili smo uporni i dobrih 5

minuta vozili pred našim busom, sve dok župnik i još neki ljudi nisu počeli mahati.

Možda nisu ni znali kome mašu, ali sada evo - znate i to!