[DRUGI DAN TRODNEVNICE, 13. siječnja 2026.]
[DRUGI DAN TRODNEVNICE, 13. siječnja 2026.]
[DRUGI DAN TRODNEVNICE]
Na drugi dan priprave za naš župni blagdan sv. Anastazije mučenice na misi u 18 sati propovijedao je vlč. Mato Zirdum, đakon na službi u našoj župi.
U svojoj propovijedi dotaknuo se današnjih čitanja i svete Anastazije.
„Zanimljivo da baš uoči svete Anastazije sveti tekstovi govore o svetoj Ani. Ne samo da su im imena slična, nego su im i životi slični: Anastazija je također u očima poganog društva bila promatrana poprijeko jer kršćanka; bila je udana, ali izvori ne spominju da je imala djece. Kao što je Ana bila utješena od svećenika Elija tako je i Anastazija bila ohrabrivana i poučavana od Isusovog svećenika svetog Krševana da ustraje u svetoj vjeri i pomaže Isusovim zatvorenicima i mučenicima. I Anastazija je pala u zanos kao Ana, i od muke i od utjehe: potpuno se zaljubila i predala Isusu pomažući njegovim prognanicima unatoč tome što je znala da je to automatska smrtna kazna s prethodnim stravičnim mučenjem. Toliko se zanijela za Isusom da su je morali iznijeti i preseliti s ovoga svijeta. Pogano društvo i monstruozni Dioklecijan su je još za njezine mlade dobi poslali Isusu u zagrljaj. Tako je još mlada žena zamijenila ove neplodne krajeve s vječnim plodnim pašnjacima na kojima svoje ovce pase Dobri Pastir.
Za razliku od ovog dobrog zanosa današnje evanđelje spominje i đavolski zanos, odnosno kako se riješiti đavolskog zanosa.(…) Raskrinkao se u tri glagola: „... duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega“. Tri glagola su dakle tresti, vikati i izići, odnosno u slučaju opsjedanja i obuzimanja, ući. Kako se onda pada u đavolski zanos? Prvo ide glagol tresti. Zli duh ti prvo trese pred očima kao što se psu trese pred očima da ga se namami na nešto. Ako ne pazimo na svoja osjetila, tijelo i dušu malo po malo ćemo se poput psa približavati onome koji trese da vidimo čime nas to mami. Ako ne pazimo, približavanje završava konzumiranjem.
Ako pazimo na sebe i odbijamo te đavolske mamce, onda zli duh prelazi na drugi glagol: vikati. Zli duh počne urlati na nas i želi da se počnemo bojati, hoće nas prestrašiti.
Onaj koji se boji, taj je poput marionete, s njime zli duh može raditi što god hoće. Ako mu se od tolikog straha ili pak umišljene koristi robovski podčinimo, onda nastupa treći glagol: ući. E onda je to veliki problem. Koga onda zvati? Iste one kod kojih su Ana i Anastazija našle utjehu i pomoć – Isusove svećenike. Znate li koju sveticu na istoku zovu Iscjeliteljicom, a ujedno je zaštitnica egzorcista? Sveta Anastazija.
Postoji i treći zanos koji je ujedno molitvena nakana našeg Pape za ovaj mjesec: zanos Isusovog nauka, zanos od Božje riječi, zanos u Božjoj riječi. Kaže evanđelje da je Isus naučavao kao onaj koji ima vlast. Mi ljudi često imamo averziju na riječ vlast što nije ni čudno. Kaže se u narodu: „daj nekom vlast pa ćeš vidjeti kakav je“. Isus ima apsolutnu vlast, u njegovoj su ruci nebeska prostranstva i srca ljudi, sve je njegovo, ali od njegove vlasti se ne dršće. Pred njegovom vlašću niti strepiš, niti završiš na Golom otoku niti na crnoj listi. To je vlast od koje se zanosiš jer je prelijepa i jedina istinita. A ta ljepota i istina je sadržana u njegovoj zapisanoj riječi. Uvijek nova, uvijek sviježa, neiscrpna i neiscrpno ohrabrujuća. Uvijek je i strpljiva: čeka da je uzmemo u ruke i da joj dopustimo da nas zanese.“
Sutra, na treći dan trodnevnice, na misi u 18 sati propovijeda fra Andrej Jozić OFM, đakon na službi u župi Presvetog trojstva u Karlovcu, rodom iz Samobora.
Sveta Anastazijo, moli za nas!