Budimo na Božjoj strani!

Braćo i sestre, danas ponovno vidimo Isusa nakon povratka iz pustinje gdje je bio 40 dana iskušavan od samog Sotone. Bila je to teška borba između svjetla i tmine, vođena majstorskom rukom našega Gospodina i završena pobjedom Gospodara života, svakog života. Međutim, kao što ćemo vidjeti, riječ je borbi koja nije nikada završena, nikada dovršena. Isus je upravo izabrao svoje apostole koji su zajedno s njim krenuli na put prema Kafarnaumu, točnije, prema sinagogi toga grada. Valja isto napomenuti da je to subota, šabat. Veliko mnoštvo se okupilo i možemo zamisliti koliko je Isusovo srce vatreno jer je došao čas da on otvoreno i javno djeluje. Ustaje u sinagogi, pročita odlomak i daje kratko tumačenje. Braćo i sestre, nemojte slučajno pomisliti da je to bilo neko “mrtvo tumačenje”, radije pogledajte Isusa sa svom snagom i autoritetom. Nije se trebao pripremiti ili pisati svoje propovijedi. On je to naravno i prirodno izgovorio jer drugačije ne može biti kad je on Bog. Mi ljudi moramo razmišljati, vagati, uzeti u obzir ovo ili ono. No, Isusova veličina nije samo u onome što je naučavao. Njegova veličina, glavni dio njegovog dolaska, jest križ. Nikad to ne smijemo zaboraviti. Prvi znakovi križa upravo se nalaze u ljudima s kojima se Isus susreće, koji nose razne životne poteškoće, koje život ne mazi, još gore, oni čiji su životi ugroženi, ne samo tjelesnom bolešću, nego i duhovnom. I to je drama našeg društva danas. Mnogi boluju od duhovnih bolesti, a njihov problem je u tome što se ne otvaraju Gospodinu.

Kada je vjera u Isusa u pitanju, šuti i šuti!

Promotrimo scenu u sinagogi. Tek što je Isus otvorio usta u sinagogi, Sotona se također javlja, otvara svoja usta. Zašto? Jer otrov, ne zaboravimo, dolazi od jezika. Pazite zato na vaše jezike. Sotona Isusa želi spriječiti govoreći ljudskim jezikom: “Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš?” I dobro je rekao jer sveti Ivan jasno u svojoj prvoj poslanici kaže: “Sin se Božji pojavio zato da uništi đavolska djela”. Razumijemo, dakle, koliko đavao mrzi Isusa, koliko želi ušutkati Isusa da istina ne dođe na vidjelo. I već gotovo 21 stoljeće pali anđeo nastoji ljude odvlačiti od istine, od života. Ili jednostavno, nudi poluistine o čovjeku, nudi razne alternative kada je u pitanju život. Da, reći će vam ubijte jedni druge oružjem, ili ako vam oružje smeta suvremena tehnologija će vam u tome pomoći. Zašto dozvoliti djetetu da se rodi, uništite ga u majčinoj utrobi, to je pravo žene da odluči o tome, đavao će vam reći ako vam je dosta života, tražite samo da ga netko okonča, to je vaše pravo na smrt… Sve je pravo. Čemu patnja? Čemu zaštita života koji je ionako ugrožen? To je logika đavla, logika koja nam često puta paše. Odgovara političkim vođama naših naroda. Zato kada Crkva brani život, jednostavno čuje ove riječi: “Što ti imaš s nama, crkvo Isusa Nazarećanina? Došla si da nas uništiš?” Isus smeta, Crkva smeta. Ako si pravi vjernik, reći će ti: “Ne miješaj se u društvene priče, misli što hoćeš, ali misli u tajnosti svoga doma, zatvori se u crkvi i tamo moli, ne propovijedaj, ne svjedoči svoju vjeru na radom mjestu, to je tvoja privatna stvar, smetaš drugima, ne pokazuješ poštovanje i toleranciju, ne miješaj se u tuđe živote, šuti, pogotovo tamo gdje osjećaš da moraš pokazati svoj kršćanski identitet i statin u obranu života, šuti”! Oh, koje li obmane, braćo i sestre! Koje tragedije, koje drame! Đavolski program ima dvije točke: “Misli i vjeruj što hoćeš, ali nikad o tome nemoj govoriti”! Kada je vjera u Isusa u pitanju, šuti i šuti! 

Braćo i sestre, svaki put kad se od nas traži, izravno ili neizravno, da šutimo, da ne svjedočimo našu ljubav prema Isusu, našu ljubav prema životu, prema dostojanstvu svakog čovjeka, budite sigurni Sotona tada vlada i pobjeđuje. I čini se da nas u ovom našem društvu on itekako uspjeva ušutkati. Pa čak i unutar naših zajednica. Koliko se iskreno brinemo jedni o drugima? Zar nismo malo hladni, otuđeni. Ulazimo ovdje, izlazimo kao da drugi ne postoje. Je li to Kristova zajednica? Ili zajednica usamljenih, otuđenih, vukova samotnjaka?

Ako su mene progonili i vas će progoniti…

Zlo ima neizmjernu snagu jer kako drugačije razumjeti da je đavao ustao protiv samog Isusa? Zato nemojte se iznenaditi ako vidite da nas zlo napada sa svih strana. No, ne zaboravite na prvog i vječnog Pobjednika, Isusa Krista! Zašto je Crkva katolička toliko napadnuta kada god govori o onome što zapravo izgrađuje čovjeka? Zašto će jedni biti za papu, a drugi protiv njega dok on govori o istinama? Zašto toliko mržnje prema onima koji se bore za dostojanstvo čovjeka, obitelji, za zdravo društvo? Zašto napad na svećenike kad s oltara bez kompromisa govore o istinama Evanđelja? Zašto napad na vjernike kad jednostavno i dosljedno žele živjeti svoju vjeru? Braćo i sestre, nemojte se čuditi, to je znak da je Crkva, svećenik, vjernik, na svome mjestu. I sjetimo se Isusovih riječi: “Učenik nije iznad učitelja. Ako su mene progonili i vas će progoniti”, “vi ste u svijetu, ali niste iz svijeta, zato vas svijet mrzi”. Zato, braćo i sestre, ako vaši kršćanski stavovi o bitnim vrednotama u životu ne “šokiraju”, onda znajte da nešto nije u redu s vašom vjerom. Svako naše nastojanje treba biti da ne ulazimo u đavolsku zamku koja se jasno očituje kroz šutnju u trenucima kad treba stati na stranu života. Danas nam Isus daje primjer. “Umukni, kaže on, i izađi čovjeka”. U sekundi đavao posluša, odlazi i život biva spašen. Braćo i sestre, važno je da postanemo svjesni napada koje možemo doživjeti. Reći ćete da Isus djeluje božanskom snagom što je istina. Ali i mi se možemo pridružiti Kristovoj učinkovitosti u našoj borbi protiv zla, pod uvjetom da vjerujemo da zaista s Kristom imamo pobjedu. Potrebno je da budemo na Božjoj strani, da se ujedinimo kao zajednica, u molitvi, u obrani života, u druženju. Jer vjernik koji postaje izvor razdora i podjele je zapravo manipuliran od zlih duhova. Jer “diabolos” znači doslovce “onaj koji razdjeljuje”! Ne dajmo mu da nas razdijeli! Zagovorom naše nebeske Majke vjerujmo u pobjedu života!