Bog nije mrtav (God's Not Dead), drama je redatelja Harolda Cronka za koju su scenarij napisali Chuck Konzelman i Cary Solomon. Film je ovo koji nam govori o mladom studentu vjerniku koji dolazi u napast da zaniječe svoju vjeru. Ipak, on bude čvrst i odlučuje se boriti. U 113 minuta ove drame možemo vidjeti kako zbog osobne traume i tragedije dolazi sumnja u postojanje Boga, mržnja prema svemu Božjem, dok s druge strane imamo obranu i samouvjerenost glavnog lika, koji se vodi za time da će ga Bog pratiti u tom teškom razdoblju, te se na kraju Bog i proslavlja kroz njegovo djelovanje.

Središnja radnja filma vezana je uz raspravu vjernika i bezbožnika. Možemo ju čak usporediti s borbom Davida i Golijata jer je student, koji tek dolazi na fakultet, na prvo predavanje na prvoj godini studija, nekako nezaštićen, odmah biva napadan, i može se dogoditi da bude i zbunjen, pokoleban ili labilan... Dok s druge strane u liku Golijata imamo profesora koji iskazuje svoj autoritet, na pristojan agresivno način nastupa te, kako film protiče, sve više diktatorski želi nametnuti svoje stavove. Glavnog lika i protagonista Josha Wheatona tumači Shane Harper. On je brucoš na izmišljenom Sveučilištu Hadleigh u Louisiani. Profesora Radissona glumi Kevin Sorbo i svoju ulogu je odradio odlično jer njegov je cilj zastrašiti, predviditi i vrijeđati.

Bog (ni)je mrtav?!

Došavši na prvo predavanje „Uvoda u filozofiju“ profesora Radissona, Josh čuje u startu profesorov govor o vrlinama i superiornosti ateizma. Odmah zatim slijedi profesorov prvi zadatak za sve studente na predavanju. Svaki mora na komad papira napisati „Bog je mrtav“ i potpisati se, kako bi lakše položili kolegij. Tu profesor uvjetuje: tko ne napiše, imat će problema. Josh se nalazi u dvojbi, nesiguran je, ali donosi odluku i odbija učiniti traženo. Dok je prikupljao papire studenata, profesor primjećuje da Josh nije izvršio zadatak te stavlja pred njega novi zadatak. Imat će tri predavanja u kojima će pokušati studente uvjeriti da Bog postoji, a profesor će mu kontrirati u debati. Na Joshovo pitanje tko će odlučiti o pobjedniku, prof. Radisson ukazuje na sebe, na što se Josh buni i predlaže ostale studente, jer ipak samo oni mogu biti objektivni u svojoj prosudbi o pobjedniku debate. Profesor nevoljko pristaje, ali govori Joshu da ima tjedan dana da se predomisli i donese na iduće predavanje izvršen zadatak ili da se dobro pripremi. I Joshova djevojka vrši pritisak na njega da odustane, ali on vjeruje da ga Bog zove da brani vjeru pred svojim vršnjacima. 


Film ne prati samo ovu glavnu radnju, već je u pozadini još nekoliko isprepletenih priča drugih studenata i osoba o vjeri, sumnji i slabosti. Film nas upoznaje i s jednim poduzetnikom i njegovom sestrom koja ga potiče da posjeti majku koja boluje od demencije. On se predstavlja kao sebična i bezosjećajna osoba, jer i s djevojkom prekida kada sazna da boluje od raka. Upoznajemo i djevojku koja je odrasla kao muslimanka, ali želi prijeći na kršćanstvo, što skriva od oca i svoje obitelji, te biva izbačena iz kuće kada saznaju. Radnja također prati i kineskog studenta čiji otac se ne zanima previše za njegov život, zapravo ga i ne poznaje, već mu je samo važno da on svoje fakultetske obaveze redovito rješava. Sve ove dodatne radnje daju filmu dodatnu čar kako ne bi bio jednodimenzionalan i prejednostavan. 

Danas kada se kršćanstvo napada više nego ikada, ovaj film, koliko god možda ima netočnih sitnica i dvojbenih scena ili rečenica, govori nam i uči nas kako pouzdanjem u Božji plan, prihvaćanjem i spremnošću na trpljenje te odabirom dobra, a ne zla, svaka situacija i događaj izađe na dobro. Josh nam je pokazao primjer kako sve dođe na svoje kada smo čvrsti u vjeri, kada rastemo i prepustimo svoj put u ruke Božje. On nije išao protiv profesora agresivnošću i bahatošću, nego smatram da je čvrsto želio da i on spozna da griješi, iz ljubavi ga je išao razuvjeriti, jer profesor nije bio intelektualno slijep, već moralno i duhovno. Josh prihvaća svoj poziv da u svakodnevnim situacijama činimo dobro, odmah taj trenutak. Na nama je da i mi u svojim životima, trenutno, činimo male stvari, koje nas vesele i vode k Bogu.

"> Bog nije mrtav! - Župa sv. Anastazije - Samobor

Bog nije mrtav!

Bog nije mrtav (God's Not Dead), drama je redatelja Harolda Cronka za koju su scenarij napisali Chuck Konzelman i Cary Solomon. Film je ovo koji nam govori o mladom studentu vjerniku koji dolazi u napast da zaniječe svoju vjeru. Ipak, on bude čvrst i odlučuje se boriti. U 113 minuta ove drame možemo vidjeti kako zbog osobne traume i tragedije dolazi sumnja u postojanje Boga, mržnja prema svemu Božjem, dok s druge strane imamo obranu i samouvjerenost glavnog lika, koji se vodi za time da će ga Bog pratiti u tom teškom razdoblju, te se na kraju Bog i proslavlja kroz njegovo djelovanje.

Središnja radnja filma vezana je uz raspravu vjernika i bezbožnika. Možemo ju čak usporediti s borbom Davida i Golijata jer je student, koji tek dolazi na fakultet, na prvo predavanje na prvoj godini studija, nekako nezaštićen, odmah biva napadan, i može se dogoditi da bude i zbunjen, pokoleban ili labilan... Dok s druge strane u liku Golijata imamo profesora koji iskazuje svoj autoritet, na pristojan agresivno način nastupa te, kako film protiče, sve više diktatorski želi nametnuti svoje stavove. Glavnog lika i protagonista Josha Wheatona tumači Shane Harper. On je brucoš na izmišljenom Sveučilištu Hadleigh u Louisiani. Profesora Radissona glumi Kevin Sorbo i svoju ulogu je odradio odlično jer njegov je cilj zastrašiti, predviditi i vrijeđati.

Bog (ni)je mrtav?!

Došavši na prvo predavanje „Uvoda u filozofiju“ profesora Radissona, Josh čuje u startu profesorov govor o vrlinama i superiornosti ateizma. Odmah zatim slijedi profesorov prvi zadatak za sve studente na predavanju. Svaki mora na komad papira napisati „Bog je mrtav“ i potpisati se, kako bi lakše položili kolegij. Tu profesor uvjetuje: tko ne napiše, imat će problema. Josh se nalazi u dvojbi, nesiguran je, ali donosi odluku i odbija učiniti traženo. Dok je prikupljao papire studenata, profesor primjećuje da Josh nije izvršio zadatak te stavlja pred njega novi zadatak. Imat će tri predavanja u kojima će pokušati studente uvjeriti da Bog postoji, a profesor će mu kontrirati u debati. Na Joshovo pitanje tko će odlučiti o pobjedniku, prof. Radisson ukazuje na sebe, na što se Josh buni i predlaže ostale studente, jer ipak samo oni mogu biti objektivni u svojoj prosudbi o pobjedniku debate. Profesor nevoljko pristaje, ali govori Joshu da ima tjedan dana da se predomisli i donese na iduće predavanje izvršen zadatak ili da se dobro pripremi. I Joshova djevojka vrši pritisak na njega da odustane, ali on vjeruje da ga Bog zove da brani vjeru pred svojim vršnjacima. 


Film ne prati samo ovu glavnu radnju, već je u pozadini još nekoliko isprepletenih priča drugih studenata i osoba o vjeri, sumnji i slabosti. Film nas upoznaje i s jednim poduzetnikom i njegovom sestrom koja ga potiče da posjeti majku koja boluje od demencije. On se predstavlja kao sebična i bezosjećajna osoba, jer i s djevojkom prekida kada sazna da boluje od raka. Upoznajemo i djevojku koja je odrasla kao muslimanka, ali želi prijeći na kršćanstvo, što skriva od oca i svoje obitelji, te biva izbačena iz kuće kada saznaju. Radnja također prati i kineskog studenta čiji otac se ne zanima previše za njegov život, zapravo ga i ne poznaje, već mu je samo važno da on svoje fakultetske obaveze redovito rješava. Sve ove dodatne radnje daju filmu dodatnu čar kako ne bi bio jednodimenzionalan i prejednostavan. 

Danas kada se kršćanstvo napada više nego ikada, ovaj film, koliko god možda ima netočnih sitnica i dvojbenih scena ili rečenica, govori nam i uči nas kako pouzdanjem u Božji plan, prihvaćanjem i spremnošću na trpljenje te odabirom dobra, a ne zla, svaka situacija i događaj izađe na dobro. Josh nam je pokazao primjer kako sve dođe na svoje kada smo čvrsti u vjeri, kada rastemo i prepustimo svoj put u ruke Božje. On nije išao protiv profesora agresivnošću i bahatošću, nego smatram da je čvrsto želio da i on spozna da griješi, iz ljubavi ga je išao razuvjeriti, jer profesor nije bio intelektualno slijep, već moralno i duhovno. Josh prihvaća svoj poziv da u svakodnevnim situacijama činimo dobro, odmah taj trenutak. Na nama je da i mi u svojim životima, trenutno, činimo male stvari, koje nas vesele i vode k Bogu.