»Želim naći Boga«
Jedan je dječak čuo o ljepoti i dobroti Božjoj te je odlučio poći i naći Boga. Putem
sretne pastiricu koja je sjedila na prekrasnoj livadi i motrila cvijeće. »Što radiš?«, upita
je dječak. »Divim se Bogu«, odgovori pastirica. »Zar je Bog livada?«, začudi se dječak i
pođe dalje. Pošavši dalje, naiđe na mladića koji je na ljuljački njihao djevojku – oboje
su se radosni smijali. »Što radite?«, upita ih dječak. »Divimo se Bogu«, odgovoriše. »Zar
je Bog smijeh?«, začudi se dječak i pođe dalje. Uvečer već umoran od hoda i traženja,
naiđe na starca koji je cijelu noć motrio zvjezdani svod. »Što radiš?«, upita ga dječak.
»Divim se Bogu«, odgovori starac. »Zar je Bog zvjezdani svod?«, začudi se dječak i
htjede poći dalje. No već je bila pala noć pa ga starac upita: »A što zapravo tražiš?«
»Želim naći Boga«, reče dječak - »možda mi ti možeš odgovoriti: Je li Bog livada, ili
je radosni smijeh, ili pak zvjezdani svod?« Odgovori mu starac: »Livada nije Bog, ali
ona odražava bogatstvo ljepote Božje; ni radosni smijeh nije Bog, ali on je očitovanje
životnosti Božje; zvjezdani svod nije Bog, ali on otkriva neizmjernost Božju«. Čuvši to
dječak shvati da je zapravo već stigao do cilja, zahvalno se nasmiješi i mirno usnu.
Ova anegdota nam želi reći da Boga ne treba tražiti negdje daleko, nego Ga treba znati
prepoznati u svakodnevnom životu, u jednostavnim malim svakidašnjim stvarima.
Što je život za današnjeg čovjeka, a što za kršćanina?
Na pitanje - »kamo ideš?« - znamo čuti odgovor: »Idem u život!« Za mnoge mlade
život znači: droga, provod, napiti se alkohola...
Je li život ono što ljudi danas nazivaju životom?
U nekom smislu i to jest život – ali samo zemaljski. To je život nakon kojeg se osjećaš
To je »svijet« koji nije Božji svijet. U tom svijetu i mi živimo i u njem smo primili
poslanje da svoju braću upoznamo s Ocem i Njegovim poslanikom Isusom Kristom.
Koliko ozbiljno shvaćamo svoje poslanje? Ili postajemo dio toga svijeta?
Evanđelje nudi put u život: to je put kojim je išao Krist.
Ljubav Božja oslobađa od straha pred smrću, a do nje se dolazi vjerom.
»Ne želim Boga koji se podlaže mjeri moga mišljenja i koji je stvoren na moju sliku.
Tragam za Bogom istinitim i unaprijed znam da on prelazi granice mojih misli i mojih
očekivanja«. (R. Guardini)
župnik Davor