3. USKRSNA NEDJELJA - misao kpl. Josipa

Današnje evanđelje se, po sadržaju, nastavlja na ono od prošle nedjelje. Ono što

su doživjeli, što nam se opisuje, tjera »učenike iz Emausa« natrag u poznati krug

jedanaestorice u Jeruzalem. Prestrašenim učenicima je, kratkim riječima, rečeno

ono što su učenici doživjeli i kako su Isusa prepoznali u lomljenju kruha. Još uvijek

prestrašeni i zaprepašteni učenici diskutiraju o onome što su čuli i tada ulazi sâm

Isus, kako pretpostavljamo, usprkos dobro zaključanim vratima i govori »Šalom«.

 I do danas postoji, kod Židova, taj stari pozdrav - »Mir s vama«! To bi nekako

odgovaralo onom našem »bok« ili »Bog dej«. Upravo taj pozdrav čini izvještaj o

uskrsnuću tako ljudskim i tako zemaljskim, uza svu teološku dubinu. Isus ne dolazi

uz trube i cimbale, nego jednostavno i iznenada, i očituje svoju radost jednostavnim

pučkim pozdravom. A kako mi pozdravljamo ljude i, pozdravljamo li ih uopće? Mogu

pretpostaviti kako su učenici bili iznenađeni. Neki izvještaji govore da su vjerovali ne

samo da vide »duha«, nego »prikazu - utvaru«. Reći ću vam iskreno da bih se i ja

prestrašio kad bi sada moja pokojna baka Danica stala ispred mene i rekla: »O, dijete

moje, kako si?« Iako su mi i osoba i riječi veoma poznate, ja bih se prestrašio.

 U evanđelju im Uskrsli, kao i u izvještaju o učenicima iz Emausa, »otvara oči«. I

nama se često puta otvaraju oči. I mi otkrivamo u nekoj situaciji, zbog izvanrednog

događaja, pravu stvar, tko je uistinu voljena osoba, kakvim smo iskušenjima izloženi,

kakvu zaključanu poruku mi nismo razumjeli. Isus je imenovao, kao sadržaj Pisama,

svojim učenicima, tri bitne teme: prvo - Mesijina patnja, drugo - Njegovo uskrsnuće

i treće - propovijedanje u Njegovo ime za obraćenje i oproštenje i to kod svih naroda,

pri čemu je važno da ova poruka ima svoj početak kod, ovdje, konkretnih učenika.

Današnje evanđelje završava riječima: »Bit ćete mi svjedoci«. Ova zadaća vrijedi i za

nas. I mi smo svjedoci ove vesele vijesti da Bog ono što je nevjerojatno čini stvarnim.

Ako se životni snovi ostvare, kome to pripisujemo? Nama samima? Slučaju? Bogu? U

jednoj pjesmi se govori: ‘Ponekad usred života, slavimo uskrsnuće..’. Mi smo svjedoci

za našu ljubav i oduševljenje koji se događaju i doživljavaju u životu. Ta ljubav

je Božji dar i za to moramo svjedočiti. Zahvalimo Bogu i s ljubavlju susrećimo Njega

i svoje bližnje.

kapelan Josip