Mi smo, kao zajednica mladih, u ovoj Korizmi odlučili se odreći par kuna i jednog slobodnog
subotnjeg jutra kako bi i drugima bilo dobro,a ne samo nama. Kako bi usrećili one koji možda imaju
manje od nas. Odlučili smo ljubav koju nam Bog pokazuje žrtvovanjem svoga sina podijeliti i drugima.
U subotu, 02.03.2013., zaputili smo se prema Zagrebu,a odredište nam je bila kuća za novorođenčad,
djecu do tri godine, nezbrinute majke i trudnice. Tamo smo stigli ruku punih stvari potrebnih njima,ali
i puni osmijeha i dobre volje za sve. Vrijeme smo proveli igrajući se s djecom,pri čemu se nije mogla
ne primjetiti radost i kod njih i kod nas mladih. Nakon par sati, otišli smo na misu u crkvu Rođenja
BDM koja se nalazi nedaleko od doma.
Po završetku mise otpravili smo se kući, kada je našem kapelanu pala ideja da ovaj sunčani dan
iskoristimo za još druženja, pa smo se odlučili malo bolje upoznati mjesto u kojem borave bogoslovi
pripremajući se za svećenički poziv. Tamo nas je dočekao vlč. mr. Anđelko Košćak, rektor u
Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu. Pokazao nam je prostorije u kojima bogoslovi redovito
borave. Najprije smo se zadržali u kapeli koja je središte života bogoslova i njihovih odgojitelja, a
posvećena je Presvetom Srcu Isusovu. Nakon kratke molitve u kapeli, obišli smo knjižnicu i čitaonicu
gdje smo se uvjerili da bogoslovija posjeduje veliki i tematski širok fond knjiga. Zatim smo se malo
duže zadržali u Koinoniji (što na grčkom označava zajedništvo). Vrijeme je prolazilo u druženju uz jelo,
piće i društvene igre.
Po povratku kući, gledajući unazad, možemo reći da nam je svima bilo drago što to jutro nismo ostali
doma i proveli ga spavajući. Umjesto toga pokazali smo kolika je ljubav Božja. Toliko ljubavi primamo,
da i kada je dajemo drugima ne gubimo je, već dobivamo još. Taj dan nismo ju primali samo od Boga,
nego smo ju mogli pročitati i iz osmjeha majki i djece s kojima smo proveli to jutro.