Mladi Samobora pripremaju se za susret u Dubrovniku
Mladi Samobora pripremaju se za susret u Dubrovniku
ladi župe svete Anastazije u Samoboru u utorak, 25. ožujka 2014.,nastavili su se redovitim katehezama pripremati za skorašnji nacionalni susret katoličke mladeži u Dubrovniku. Tema susreta bila je „Izvidnice duše“. Cilj ove kateheze bila je kroz biblijske tekstove, razgovor i radionice spoznati područja izgradnje i oblikovanja kršćanske osobnosti.
Katehezu smo započeli čitanjem i analiziranjem pjesme Jure Kaštelana „Tvrđava koja se ne predaje“. Zaključili smo da pjesnik metaforički govori o čovjeku određenih načela koji se ne predaje. Ako shvatimo kršćanina (tj. same sebe) kao utvrdu, najezde interpretiramo kao kušnje koje susrećemo svakodnevno i koje nastoje poljuljati našu vjeru. No, zahvaljujući našim „čvrstim temeljima“, čvrstoj predanosti Bogu prevladavamo sve kušnje i zla koje susrećemo. Mnogi su se složili kako tvrđava u njihovu životu simbolizira sigurnost i pouzdanje u Boga.
Nakon analize pjesme, da se što više temom približimo susretu u Dubrovniku, samu tvrđavu povezujemo sa tvrđavom Lovrijenac koja je jedan od simbola slobode i na čijim je utvrdama postavljen lik sv. Vlaha, kojeg i danas Dubrovčani slave kao svog zaštitnika. Time je Dubrovnik dobio kompletnu zaštitu kako se ne bi ostvarila izreka iz početnih redaka psalma 127: „Ako Gospodin ne čuva grada, uzalud su sve tvrđave njegove i svi umovi njegovi.“
U današnjem je svijetu teško odrastati kao mladi kršćanin, teško je razvijati svoju vjeru u pozitivnom pravcu kada nas na svakom koraku čekaju nepravde, zla i kušnje. Ukoliko je vjera slaba, često se događa da mladi pokleknu pod pritiscima društva i okoline i često završe otuđeni od Boga, izgubljeni i usamljeni. Da bi to spriječili, potrebno je vjeru graditi kao tvrđavu - iz temelja, čvrsto i sigurno; potrebno je svaki dan predati Bogu i nositi Kristovu radost svim ljudima.
Vratimo li se ponovno na usporedbe s tvrđavom Lovrijenac, možemo naše misli i osjetila zamisliti kao vrata, kao poveznicu s okolinom koja nas okružuje. Međutim, ta ista vrata nam mogu donijeti razne kušnje i zla kojima je cilj odvratiti nas od naših kršćanskih načela. Lovrijenac je upravo slika onoga što dobijemo ako, riječima pjesnika, „ne prodajemo slobodu“, odnosno ako se ne odričemo svoje vjere zbog svjetovnih stvari - rezultat je prelijepa utvrda na stijeni, odnosno naša čvrsta vjera.
U nastavku smo se podijelili u skupine i promišljali o određenim aspektima čovjeka koji pokazuju važnost budnosti koja nam je potrebna da bismo se oduprijeli svjetovnim kušnjama te kako bismo svoju vjeru mogli nastaviti graditi na čvrstim temeljima i pravim vrijednostima. Nazivamo ih „izvidnicama duše“.
Svaka je skupina dobila određeni biblijski tekst vezan uz pojedinu „izvidnicu“ (misli, oči, srce, tijelo, jezik) te su svoja razmišljanja i zaključke predstavili pred cijelom zajednicom. Zaključili smo da svoj kršćanski identitet ne izgrađujemo samo vjerom i molitvom, već i svojim sudjelovanjem u zajednici (skupina jezik) kako unutar, tako i izvan Crkve; svojim ponašanjem i brigom prema tijelu (skupina tijelo); svojim razmišljanjima, kroz štivo koje čitamo (skupina misli); svojim odnosom prema drugima, osjećajima i trudom (skupina srce); te svojim bistrim i pravednim pogledom na svijet oko nas (skupina oči).
Na kraju možemo zaključiti ne samo da smo mi tvrđave izgrađene od očiju, misli, srca, tijela i jezika, nego da smo i sami dio jedne velike tvrđave, Crkve. I ukoliko mi sami ne ustrajemo stajati čvrsto na mjestu, čvrsto na kršćanskim temeljima, naša tvrđava slabi. Svatko od nas je bitan u zajednici, u našoj Crkvi, stoga moramo raditi na svojim „izvidnicama“, moramo se boriti za svoju vjeru u ovim vremenima, radi ušvršćenja i cjelovitosti naše zajednice.
Bernarda Černauš