U koncelebraciji slavlja u prigodi 150. obljetnice rođenja svetog Leopolda Bogdana Mandića i kao zahvala za boravak njegovih zemnih ostataka u Zagrebu, od 13. do 18. travnja ove godine, bili su rektor Svetišta fra Flaviano Giovanni Gusella, provincijal Venetske kapucinske provincije fra Roberto Genuin, provincijal Hrvatske kapucinske provincije fra Jure Šarčević, gvardijan samostana svetog Leopolda u Dubravi fra Juro Šimić, oko 30 kapucina, te bogoslovi, među kojima i hrvatski bogoslovi iz Milana.
U homiliji pred oko 400 hodočasnika Kardinal je podsjećajući na životni put svetog Leopolda Bogdana Mandića, koji je iz ljubavi prema Padovi i njegovim stanovnicima, poslušan svojim redovničkim poglavarima odustao od svog misionarskog sna da vrši apostolat na Istoku Europe, izrazio radost što je Sveti Otac papa Franjo upravo svetog Leopolda, zajedno sa svetim Pijom iz Pietrelcine, proglasio zaštitnikom Svete godine milosrđa.
Kardinal je posvjedočio kako se hrvatski narod osjećao veoma počašćeno kada su prošloga mjeseca zemni ostaci svetog Leopolda boravili u Hrvatskoj. Tih su četiri dana, prvo u zagrebačkoj katedrali, a potom i u crkvi sv. Leopolda u Dubravi, mnogi vjernici hodočastili tom svetom kapucinu kako bi ga dotakli, molili se pred njim i utjecali se njegovu snažnom zagovoru – kazao je Kardinal.
Znakovitost tog događaja, nastavio je, očituje se i u tome da u zagrebačkoj katedrali počivaju zemni ostaci blaženog Alojzija Stepinca, nadbiskupa zagrebačkog i mučenika komunističkog režima, dodajući da je upravo blaženi Alojzije bio jedan od prvih promicatelja svetosti svetog Leopolda.
Već tri godine nakon smrti svetog Leopolda, krajem 1945, blaženi Alojzije svojim sunarodnjacima govori o svetom Leopoldu, ističući njegov prekrasan primjer ustrajnosti u dobru. Stepinac je u svetom Leopoldu prepoznao djelovanje Božje milosti, stoga se često utjecao njegovu zagovoru, posebice od 1946. godine kada je prežalosnim sudskim procesom započeo njegov progon i uzništvo, pa sve do smrti 1960. – naglasio je Kardinal.
Tumačeći liturgijska čitanja (1Iv 4,7-16; Ef 2,4-10; Iv 10,11-16) koja govore da je u životu vjernika istinski protagonist uvijek Gospodin, njegova milost i Duh, Kardinal je rekao da samo pred Bogom koji je Ljubav, čovjek može upoznati istinu o sebi. Sveti Leopold, kazao je, upoznao je pravu žeđ srdaca za Boga, za pomirenje, za oprost. Po njegovu svećeničkom služenju i poslanju, Božje milosrđe pretvorilo je njegovu redovničku sobicu u kojoj je ispovijedao, u privilegirano mjesto u kojem su raskajani grešnici mogli spoznati da je Bog Ljubav.
Podsjetio je i na riječi pape Franje koji neprestano ističe da je današnje ranjeno čovječanstvo potrebno Božje milosti, te da u ovoj krhkosti vremena čovjek sve više vjeruje da ne postoji otkupljenje grijeha, ruka koja podiže, zagrljaj koji spašava, oprašta i ispunjava beskonačnom ljubavlju, strpljivošću, praštanjem.
Velika snaga svetog Leopolda nalazila se u Bogu i u njegovoj čvrstoj vjeri u njega – napomenuo je Kardinal, dodajući kako je on bio čvrsto uvjeren u božansko djelovanje u dušama pokornika. Bio je duboko svjestan vlastite malenosti pred Gospodinom i pred otajstvom duše pokornika koji priznaje i ispovijeda svoj grijeh, kaje se i traži oproštenje.
Osvrnuo se Kardinal i na riječi svetog Ivana Pavla II. na misi kanonizacije Leopolda Bogdana Mandića, 16. listopada 1983, kada je papa govoreći o Leopoldovoj ekumenskoj osjetljivosti i nesebičnom davanju sebe u tišini, privatnosti i skromnosti ispovjedaonice tijekom 52 godine svećeničkog života, u kapucinu Leopoldu prepoznao istinsku sliku Dobroga Pastira.
Sveti je Leopold znao da je Božje milosrđe veće od svakoga grijeha, kao što to papa Franjo u svojoj buli „Lice milosrđa“ naglašava. On je s tolikom poniznošću ispovijedao, jasno razlikujući grijeh od grešnika. Često je obavljao pokoru umjesto osoba koje bi ispovijedao, ostajući u molitvi do kasnih noćnih sati. Čak je i optuživan da je bio preblag, ali njega nije pekla savjest u trenucima kada je udijelio odrješenje, nego u onim rijetkim trenucima kada je nije mogao dati – kazao je Kardinal.
Zaključujući svoju homiliju Kardinal je istaknuo da nas sveti Leopold uči kako su jedino Božje milosrđe i naše povjerenje u Boga put oslobođenja od zla. Ne može se prevladati zlo bez Božje pomoći, bez Kristova križa i darova Duha Svetoga – zaključio je kardinal Bozanić.
Nakon završnog blagoslova, Kardinal je predvodio molitvu ispred groba svetog Leopolda.
Prije početka euharistijskog slavlja Kardinal je u pratnji rektora Svetišta fra Guselle obišao ispovjedaonicu svetog Leopolda, u kojoj je on znao boraviti i više od deset sati dnevno, te kapelu u kojoj se čuva dio desne Leopoldove ruke.
