Kršćanin je uvijek pred izborom: služiti ili izrabljivati svoju braću

Kršćanin je uvijek pred izborom: služiti ili izrabljivati svoju braću

Kršćanin je umetnut u povijest grijeha i milosti i uvijek se nalazi pred izborom: služiti ili izrabljivati svoju braću – istaknuo je papa Franjo na jutarnjoj misi u Domu sv. Marta.

Povijest i služenje – dva su dijela kršćanskoga identiteta na kojima se Papa zadržao u svojoj homiliji. Na prvome mjestu povijest jer, kako je rekao, sv. Pavao, sv. Petar i prvi učenici „nisu naviještali Isusa mimo povijesti“, već unutar „povijesti naroda“ koji je Bog stoljećima odgajao, ne bi li „u punini vremenâ“ dostigao zrelost. Tada Bog ulazi u njegovu povijest i hoda sa svojim narodom.

„Kršćanin je čovjek povijesti, jer ne pripada samome sebi, već je umetnut u neki narod u hodu“ – napomenuo je Papa. Ne može biti govora o kršćanskome egoizmu.

Kršćanin nije osoba proizišla „iz duhovnog laboratorija“, nego je umetnut u narod s dugom poviješću „koji je u hodu sve do Gospodnjeg povratka“. A ta povijest jest povijest milosti, ali i grijeha – ustvrdio je Sveti Otac, primjećujući da i u liturgijskim čitanjima sv. Pavao spominje kralja Davida – sveca, koji je prije nego što je postao svet bio veliki grešnik.

Naša povijest obuhvaća svece i grešnike; kao što i naša osobna povijest obuhvaća naše vlastite grijehe, ali i Gospodnju milost koja nas prati i oprašta nam grijehe.

„Nema kršćanskoga identiteta bez povijesti“ – zaključio je Papa. Drugi je dio  tog identiteta služenje; kao što nam je Isus dao primjer kad je učenicima oprao noge.

„Kršćanski je identitet služenje, ne egoizam“. Egoizam je grijeh, mana od koje se imamo odvojiti i tražiti oprost, kako bi nam Gospodin udijelio obraćenje. Biti kršćanin nije pitanje izgleda ili društvenoga ponašanja; to nije „malo šminke za dušu, kako bi bila ljepuškasta“. Biti kršćanin – naglasio je Sveti Otac – znači raditi ono što je Isus radio: služiti“. Stoga je na koncu predložio da se zapitamo: „Što u srcu više činim? Koristim li se drugima, služim li se drugima – zajednicom, župom, obitelji, prijateljima – ili im služim; jesam li drugima na usluzi?“